Genitivna sintagma s predlozima u delima Ćamila Sijarića 
Vrsta: Seminarski | Broj strana: 20 | Nivo: Filozofsko-filološki fakultet

S A D R Ž A J
UVOD…………………………………………………………..……….…..3
VRSTE SINTAGMI PO UPRAVNOM ČLANU………………………………………………………………..…….5
-Imeničke sintagme……………………………………..........................5
GENITIVNA SINTAGMA S PREDLOZIMA……………………………………...................................6
ZAKLJUČAK……………………………………………………………20
LITERATURA…………………………………………………………..21
U V O D
Sintagma je unutarrečenična sintaksička konstrukcija bez svojstva predikativnosti, koja nastaje udruživanjem sintaksema (lijepa pjesma, voziti auto, razgovarati s prijateljima). Minimalna sintagma sastoji se od dviju sintaksema.
Sintagme se uobličuju udruživanjem sintaksema na osnovi odnosa podređenosti. U minimalnoj sintagmi postoje dva člana, od kojih jedan gramatički određuje sebi drugi. Nadređeni član sintagme naziva se upravnim ili glavnim članom a (katkad i jezgrom sintagme), dok se podređeni član naziva zavisnim ili sporednim članom. Među sintaksemama u sintagmi uspostavljaju se, dakle, odnosi zavisnosti. U sintagme se, po tradiciji, ubrajaju i nepredikativne veze sintaksema koje se temelje na odnosima nezavisnosti. Takve su sintakseme, međutim, objedinjene samo istom funkcijom, tj. popunjavaju istu poziciju unutar rečeničnog ustrojstva, i često se nazivaju istorodnim (jednorodnim) rečeničnim članovima, npr.: Omer i Ramiz vole nogomet. - Kupio je hlače i kaput. - Odgovorili smo kratko i jasno…
Sintagma nije komunikacijska jedinica; njome se ne prenosi cjelovita obavijest. Za razliku od rečenice ona nema takvih gramatičkih obilježja kao što su predikativnost (tj. modalno-vremensko značenje) i intonacijska uobličenost (zaokruženost). Sintaksička konstrukcija koja se sastoji od subjekta i predikata ne može se imenovati sintagmom. Između subjekta i predikata uspostavljaju se odnosi predikativnosti, koji nisu karakteristični za sintagmu, nego, za rečenicu.
Kao i ostale sintaksičke jedinice i sintagma ima značenje. Pod značenjem sintagme podrazumijeva se značenjski odnos među njenim članovima. To može biti odredbeni (tamna noć, moj komšija), objekatski (preplivati rijeku, pobjeći od neprijatelja), okolnosni (pažljivo slušati, živjeti na selu) i dr.
Ako je upravni član sintagme gramatički promjenjiva sintaksema, sistem njegove promjene određuje sistem promjene cijele sintagme, npr.: snježna padina, snježne padine, snejžnoj padini…; radovati se susretu, radujem se susretu, radovao sam se susretu, radovat ću se susretu… Ukupnost gramatičkih oblika sintagme naziva se paradigmom sintagme. Ako je upravni član sintagme gramatički nepromjenjiva sintaksema, ne može se, naravno, mijenjati ni sintagma (prilično daleko, dvanaest mjeseci). U strukturi rečenice sintagma se može javiti u svome nepotpunom obliku, npr.: Njegov se auto pokvario, pa smo otputovali mojim (tj. mojim autom). - Jedan od lovaca izgubio se u šumi (tj. jedan lovac).
VRSTE SINTAGMI PO UPRAVNOM ČLANU
U zavisnosti o tome kojoj sintaksičkoj kategoriji reči pripada upravni član proste sintagme razlikuju se: - supstantivne (imeničke), - verbalne (glagolske), -adjektivne (pridevske) i - adverbijalne (priloške).
Imeničke sintagme
Upravni je član u sintagmama ove vrste konkretna ili apstraktna imenica. Apstraktne imenice u toj ulozi uglavnom su izvedene od glagola i pridjeva. S obzirom na to kojoj sintaksičkoj kategoriji riječi pripada funkcionalno preobražena sintaksema u ulozi zavisnog člana, razlikuje se nekoliko vrsta imeničkih nekongruentinih sintagmi: sinatgme s funkcionalno preobraženom imenicom, sintagme s funkcionalno preobraženim glagolom i sintagme s funkcionalno preobraženim prilogom.

---------- CEO RAD MOŽETE PREUZETI NA SAJTU. ---------- 

www.maturski.org 

 

MOŽETE NAS KONTAKTIRATI NA E-MAIL: [email protected]